Najviši britanski vojnik izrekao je jedno od najizravnijih javnih upozorenja posljednjih godina o stanju obrane zemlje. General Sir Roly Walker, načelnik Glavnog stožera, rekao je oko 700 vojnika u garnizonu Catterick u Sjevernom Yorkshireu da će ih nacija trebati te da će politički vođe uskoro započeti iskren razgovor s javnošću o žrtvama potrebnima da se obrana i sigurnost stave u prioritet. Njegove primjedbe, koje je zabilježila Britanska služba za emitiranje oružanim snagama, bile su upečatljive i po tonu i po izravnosti. Rekao je da se svijet suočava s ekstremnom opasnošću, da se posao vojnikovanja vraća u psihu nacije te da će se od građana tražiti da pristanu na žrtve kako bi oružane snage mogle obavljati svoj posao.
Okruženje je bilo važno. Walker se obraćao postrojbama 1. (UK) divizije, lake, visoko spremne globalne snage za odgovor vojske, uključujući padobrance i druge jedinice koje bi među prvima bile raspoređene u krizi. Rekao im je da je bilo vremena kada nacija nije željela razmišljati o tome da joj vojnici trebaju ratovati, ali da je takvo vrijeme prošlo. Rekao je da će politički vođe uskoro građanima objasniti što se događa, gdje leži rizik i što nacija mora biti spremna učiniti. Pokušali bi objasniti da građani moraju pristati na žrtve kako bi obrana i sigurnost imale prioritet te da će se od građana tražiti da podrže vojnike koji će se boriti. Teret borbe, rekao je, pada izravno na ramena najneiskusnijih i najmlađih vojnika u kopnenim snagama, i na njima bi počivala obrana nacije ako bi ih se u konačnici pozvalo da se bore.
Šira sigurnosna slika
Da biste razumjeli zašto je načelnik vojske odabrao ovaj trenutak za takvo upozorenje, pomaže pogledati širu sigurnosnu sliku. Rat u Ukrajini se nastavlja — a NATO je upravo uputio svoje upozorenje Rusiji — Rusija ostaje najneposrednija vojna prijetnja Europi, a napetosti na Bliskom istoku i u indo-pacifičkoj regiji dodale su osjećaj nestabilnosti. Ujedinjeno Kraljevstvo, poput većine saveznika u NATO-u, povećava izdatke za obranu nakon desetljeća u kojima je mirovna dividenda omogućila vladama da smanje oružane snage i uštede potroše drugdje. Britanska vlada obvezala se trošiti 3,5 posto nacionalnog dohotka na obranu do 2035., što je porast s oko 2,6 posto sada. To je velik porast u novčanom smislu, ali njegova isporuka zahtijeva teške izbore, jer svaka dodatna funta za obranu mora doći odnekud, bilo iz viših poreza, sporijeg rasta drugih javnih usluga ili većeg zaduživanja.
Politički kontekst
Walkerov govor također je stigao u specifičnom političkom kontekstu. Vlada je naslijedila obećanje, koje je prvi dao bivši premijer Sir Keir Starmer, da započne nacionalni razgovor o obrani. To obećanje dano je više od 18 mjeseci prije Walkerovih primjedbi, a još nije proizvelo punu javnu raspravu koja je obećana. U međuvremenu je premijer Andy Burnham u Parlamentu pritisnut pitanjem kada će izdaci za obranu doseći 3 posto nacionalnog dohotka, a zastupnicima je rekao da pričekaju proračun 28. listopada za detalje. Kancelar John Healey priprema taj proračun u teškom fiskalnom okruženju, uz pritisak da podrži kućanstva suočena s rastućim troškovima života, dok istodobno traži prostor za obranu. Walkerovu intervenciju može se čitati kao pokušaj stvaranja političkog prostora za te izbore, govoreći javnosti jasnim jezikom da su prijetnje stvarne i da će priprema za njih koštati novca.
Britanska vojska, priprema za rat i nacionalna otpornost: nema regrutacije
Jedan od najraspravljanijih elemenata govora bilo je ono što Walker nije rekao. Nije najavio regrutaciju i nije sugerirao da će civili biti mobilizirani. Britanija nema regrutaciju od kraja nacionalne službe 1960., a na stolu nema prijedloga da se vrati. Ono što je Walker umjesto toga opisao bila je šira ideja nacionalne otpornosti: da priprema za rat nije samo o vojnicima i oružju, nego o tome mogu li infrastruktura, industrija, lanci opskrbe i javne usluge zemlje izdržati ozbiljan napad ili dugotrajnu krizu. Parlamentarna istraga pokrenuta u srpnju ispituje upravo to pitanje, gledajući mogu li ključna infrastruktura i javne usluge izdržati. Koncept, koji se ponekad naziva otpornost cijelog društva, poznat je u zemljama poput Švedske i Finske, gdje vlade redovito objavljuju smjernice o tome kako bi se građani trebali pripremiti za hitne slučajeve.
Javno mnijenje
Javno mnijenje dodaje još jedan sloj priči. Anketa Ipsosa objavljena istog tjedna kad i Walkerov govor pokazala je da je 48 posto britanskih odraslih reklo da ne postoje okolnosti u kojima bi osobno bili voljni uzeti oružje za Britaniju, dok je 36 posto reklo da postoje okolnosti u kojima bi. Te brojke ilustriraju jaz između vojnih očekivanja i javnih instinkata nakon desetljeća mira. Istodobno je izvještavanje The Timesa primijetilo da bi većina mladih Britanaca bila voljna odraditi godinu nacionalne službe, što sugerira da su stavovi nijansiraniji nego što jedno pitanje može obuhvatiti. Izazov za političke vođe je objasniti zašto obrana važi ljudima koji nikada nisu doživjeli rat, i to bez pretjerivanja prijetnji ili umanjivanja troškova.
Financijska računica
Financijska računica je zastrašujuća. Prijelaz s 2,6 posto na 3,5 posto nacionalnog dohotka na obranu podrazumijeva desetke milijardi funti dodatne godišnje potrošnje do 2035. Vlada je već signalizirala da će desetke milijardi trebati preusmjeriti iz drugih odjela kako bi se povećanje platilo. Očekuje se da će ministri u nadolazećim mjesecima iznijeti niz izjava objašnjavajući zašto je ta preraspodjela potrebna i što znači za usluge koje birači svakodnevno koriste. I sama vojska osjetila je stisku: izvještaji su primijetili da je britanskoj vojsci naređeno da obustavi velike ratne igre kako bi uštedjela novac, detalj koji naglašava koliko je trenutačni proračun tijesan čak i dok strateški zahtjevi rastu. Walkerov govor, u tom svjetlu, bio je i molba za resurse za pravilnu obuku.
Walkerovo upozorenje ima povijest
Walkerovo upozorenje ima povijest. Prethodno je upozorio da je 2027. godina vrhunca rizika za Britaniju, s tek dovoljno vremena za pripremu. Ta procjena odražava široko rasprostranjeno stajalište među zapadnim vojnim planerima da se prozor za odvraćanje šireg sukoba sužava i da će odluke donesene u sljedećih nekoliko godina odrediti hoće li odvraćanje izdržati. Odvraćanje, u tom smislu, nije o želji za ratom; radi se o tome da se trošak agresije učini toliko visokim da ga nijedan protivnik ne pokuša. To zahtijeva vjerodostojne, dobro opremljene snage, zalihe streljiva, otpornu logistiku i javnost koja razumije zašto su te stvari važne. Walkerov argument je da Britanija ne može učinkovito odvraćati ako njezini građani ne razumiju rizike ili nisu voljni platiti osiguranje.
Reakcije i što slijedi
Reakcija na govor bila je mješovita, kao i kod svake intervencije višeg vojnog časnika u javnoj raspravi. Neki komentatori pozdravili su iskrenost, tvrdeći da javnost zaslužuje poštenu raspravu o sigurnosti, a ne nejasna uvjeravanja. Drugi su se pitali treba li djelatni general postavljati uvjete političke rasprave o prioritetima potrošnje, što je u konačnici pitanje za izabrane ministre i Parlament. Sam Walker bio je oprezan u uokvirivanju svojih primjedbi kao najave razgovora koji će voditi politički vođe, a ne kao vojnog zahtjeva. Ta razlika važna je u demokraciji: oružane snage savjetuju, ali civili odlučuju.
Što slijedi odvijat će se u fazama. Proračun 28. listopada trebao bi iznijeti kratkoročni put izdataka za obranu i kompromise koji su uključeni. Tijekom sljedećih mjeseci očekuje se da će ministri objaviti izjave o otpornosti, objašnjavajući što građani i poduzeća mogu učiniti da se pripreme za poremećaje, od kibernetičkih napada do šokova u lancima opskrbe. Oružane snage i dalje će tražiti opremu, obuku i osoblje koje im trebaju. A javni razgovor koji je Walker pozvao testirat će je li Britanija voljna platiti sigurnost koju je dugo uzimala zdravo za gotovo. Njegov govor nije riješio nijedno od tih pitanja, ali je otežao pretvaranje da ne postoje. Za čitatelje izvan Ujedinjenog Kraljevstva epizoda je koristan primjer kako demokracije govore o obrani u eri obnovljenog natjecanja velikih sila — a srodni razvoj uključuje i prosvjede u Francuskoj, gdje se demokratska rasprava vodi na ulicama, te upozorenje NATO-a Rusiji od vrhovnog zapovjednika saveza.